Međunarodni dan osoba s invaliditetom obilježava se 3. prosinca, a povijest obilježavanja seže u listopad 1992. godine kada je Glavna skupština Ujedinjenih naroda na zajedničkoj sjednici, održanoj radi obilježavanja Desetljeća osoba s invaliditetom (1983. – 1992.), usvojila rezoluciju kojom je taj dan proglašen Međunarodnim danom osoba s invaliditetom.

Nakon donošenja navedene rezolucije, UN-ova Komisija za ljudska prava pozvala je zemlje članice da ističu obilježavanje Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, 3. prosinca, s ciljem postizanja punog i jednakog uživanja ljudskih prava i sudjelovanja osoba s invaliditetom u društvu.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da više od milijardu ljudi – oko 15% populacije u svijetu – ima neki oblik invaliditeta. Od ovog broja, procjenjuje se da 450 milijuna živi s mentalnim ili neurološkim stanjem – a dvije trećine tih ljudi neće potražiti stručnu medicinsku pomoć, uglavnom zbog stigme, diskriminacije i zanemarivanja. Procjenjuje se da još 69 milijuna pojedinaca svake godine u svijetu trpi traumatične ozljede mozga, dok je jedno od 160 djece identificirano kao osoba sa spektrom autizma.
Ovo su samo neki primjeri milijuna ljudi koji trenutno žive s invaliditetom, a koji se ne vidi odmah, i podsjetnik na važnost uklanjanja barijera za sve ljude koji žive s invaliditetom, i vidljivim i nevidljivim.
Nažalost, predviđa se porast ovog broja s obzirom na starenje stanovništva i povećanje učestalosti nezaraznih bolesti.
Iako se invaliditet povezuje s nepovoljnim položajem, nisu sve osobe s invaliditetom u istom nepovoljnom položaju. Mnogo toga ovisi od konteksta u kojem žive, i od toga imaju li , između ostalog, jednak pristup zdravlju, obrazovanju i zapošljavanju.
Tijekom pandemije COVID-19, izolacija, prekid veze, poremećena rutina i umanjene usluge u velikoj su mjeri utjecali na život i mentalno blagostanje osoba s invaliditetom širom svijeta. Širenje svijesti o nevidljivim invaliditetima, kao i o tim potencijalno štetnim – i ne uvijek odmah uočljivim – utjecajima na mentalno zdravlje, presudno je, jer se svijet nastavlja boriti protiv virusa.
Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (The UN Convention on the Rights of Persons with Disabilities – CRPD) promovira, štiti i osigurava ljudska prava za sve osobe s invaliditetom. Član 25. Konvencije priznaje pravo osobama s invaliditetom na uživanje najviših ostvarivih zdravstvenih standarda bez diskriminacije na osnovu invaliditeta. Države stranke se obavezuju da će poduzeti sve prikladne mjere kako bi osobama s invaliditetom osigurale pristup zdravstvenim službama , uključujući rehabilitaciju povezanu sa zdravljem. Međutim, malo zemalja ima uspostavljene odgovarajuće mehanizme za potpuno odgovaranje na potrebe osoba s invaliditetom.
Konvenciju je do sada potpisalo više od 160 zemalja i regionalnih organizacija za integraciju, a preko 180 njih je ratificiralo.