Slijepima moderna tehnologija uvelike olakšava život, ali bez obzira na suvremena poboljšanja, postoje specifične potrebe koje se mogu rješavati samo pomaganjem svakom pojedincu koji je pogođen ovom vrstom invaliditet
Međunarodni dan bijelog štapa obilježava se svake godine 15. listopada od 1964., kada je Lyndon Johnson, tadašnji predsjednik SAD-a, taj datum proglasio Danom bijelog štapa.
U Hrvatskoj se s obilježavanjem počelo 1996. godine pa se tako priključila mnogobrojnim državama u kojima je ovaj događaj postao prigoda da se najšira javnost upozna s problematikom slijepih osoba.
Bijeli štap je prometni zaštitni znak slijepih u sve gušćem prometu, ali i pomagalo koje slijepima omogućuje samostalno kretanje na poznatom terenu.
Da bi štap stvarno bio pomagalo, slijepa osoba mora proći tečaj poduke za samostalno kretanje tijekom kojeg svladava osnove tehnike i vještine korištenja štapa, osnovna prometna pravila i konfiguraciju terena kojim će se samostalno kretati.
Inicijativu za korištenje bijelog štapa, kao zaštitnog znaka slijepih osoba u prometu, dala je Guilly d’Herbmont, 15. listopada 1930. godine. Tek nakon drugog svjetskog rata bijeli štap i to kao tzv. dugi bijeli štap, počinje se koristiti kao pomagalo za kretanje slijepih.
Vinko Bek, tiflopedagog i humanist, prvi je na ovim prostorima organizirao zaštitu i osposobljavanje slijepih. Bio je učitelj pučke škole u Bukevju gdje je 1889. godine otvorio i privatni zavod za slijepe u kojem je obučavao slijepog dječaka Hinka Svobodu s kojim je iste godine izašao na javni ispit u Zagrebu. To je prvi put u povijesti školstva na jugoistoku Europe da se u nastavi za slijepe u svim predmetima prilagođava specifičnim zahtjevima slijepoga djeteta. U tu svrhu izradio je i izdao prvu početnicu s Braillevim slovima.
Slijepima upravo moderna tehnologija uvelike olakšava život, ali i nadalje, bez obzira na suvremena poboljšanja, postoje specifične potrebe koje se mogu rješavati samo permanentnim radom i pomaganjem svakom pojedincu koji je pogođen ovom vrstom invaliditeta.